Ne morate.
Doduše, mnoga iskustva i odnosi u detinjstvu odredjuju, više ili manje, naš doživljaj realnosti, emotivne reakcije i životna uverenja.
Nekim terapijskim pravcima nije primarno detinjstvo (REBT, naprimer); neki ga uvažavaju, ali ga ne drže u fokusu (Geštalt, naprimer), a neki (Psihodinamske orijentacije) se njime bave malo ozbiljnije.
Ipak, postoji mnogo terapijskih pravaca , kao i njihovih medjusobnih kombinacija (Art, Transpersonalne varijante, Telesni pristupi, Transakcioni, Sistemski..)
To znači da ima praktično beskrajno varijeteta od kojih možete imate koristi i koji mogu unaprediti vaš život.
A da ne počinju sa „ recite mi nešto o vašoj majci…“
Jasno, najviše zavisi od samog problema. Duboko ukorenjeni negativni obrasci vašeg života će tražiti ozbiljniji pristup, a neki drugi – telesna tenzija, npr. će tražiti ovladavanje relaksacionim metodama bez ulaženja u pozadinske razloge.
Ukoliko se vi i vaš terapeut oko toga složite.